U sjećanje na Luka Paljetka
Dana 12. svibnja 2024. godine, u 81. godini života, napustio nas je gospar hrvatskoga pjesništva Luko Paljetak, istaknuti hrvatski književnik, pjesnik, prevoditelj, umjetnik i dugogodišnji suradnik Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Preminuo je nakon duge i teške bolesti, a za života, ovaj dubrovački gospar napisao je brojne zbirke pjesama, znanstvene studije, članke, eseje, kritike i antologije.
Akademik Luko Paljetak rođen je 19. kolovoza 1943. godine u Dubrovniku, gdje je završio Učiteljsku školu, a na Filozofskome fakultetu u Zadru 1968. diplomirao je kroatistiku i anglistiku. Svojom disertacijom o književnome radu pjesnika Ante Cettinea 1992. stekao je doktorsko zvanje na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je u Zadarskome kazalištu lutaka kao umjetnički ravnatelj, redatelj i dramaturg. Bio je i u uredništvu Zadarske revije, a Zadar ga pamti i kao svojevremenoga umjetničkog ravnatelja Zadarskoga kazališta lutaka.
Objavio je 40-ak zbirki pjesama, desetak zbirki pjesama za djecu i grafičko-pjesničkih mapa, dva romana, a pisao je i drame, radiodrame, bajke za djecu, dječje i lutkarske igrokaze, haiku poeziju, feljtone, kazališne kritike, književnopovijesne studije i eseje te studije o lutkarskome kazalištu.
Posebno je bio cijenjen kao prevoditelj koji je prevodio s engleskoga, francuskoga, talijanskoga i slovenskoga jezika. Prevodio je djela istaknutih svjetskih pisaca poput Chaucera, Shakespearea, Byrona, Wildea, Joycea i Prešerna, pa i Uliksa od Jamesa Joycea. Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) i Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti Leonardo da Vinci te dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.
Mnoge su od njegovih pjesama uglazbljene i postale nezaobilazan dio dubrovačke i hrvatske pop-kulture, i to U svakom slučaju te volim, Na Stradunu, pjesme za dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik i dr. Pisao je dramske tekstove i igrokaze namijenjene djeci, među kojima svakako treba istaknuti Miševi i mačke naglavačke. Napisao je i znatan broj radiodrama namijenjenih odrasloj publici. Jedan od njegovih najpoznatijih dramskih komada Poslije Hamleta prvi je put objavljen 1997. godine. Napisan je poslije opsade Dubrovnika na početku Domovinskoga rata, kada je bio i prikazan u Dubrovniku.
Dobitnik je brojnih književnih nagrada, odličja i priznanja, među kojima Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus 1995., Nagrade Grada Dubrovnika za životno djelo 2005., Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2012. i Nagrade Iso Velikanović za životno djelo za književne prijevode.
U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu akademik Luko Paljetak bio je rado viđeni gost i suradnik. Njegovo je ime zabilježeno u nizu naših izdanja, u kojima se predstavio kao pjesnik, urednik, pisac predgovora i pogovora, prevoditelj ili naprosto stručnjak čiji bi eruditski pogledi oplemenili svaku temu kojoj je pristupao. Grafička zbirka NSK čuva najvrjednija djela iz toga opusa, među kojima izdvajamo dva kojima smo nakladnici: grafičke mape sa stihovima Luka Paljetka Klaunske pjesme (grafike: Josip Boltižar, 1990.) i Dvojenje (grafike Dimitrije Popović 2002.). Vrlo zapažena bila je i ostala publikacija Križni put – stihovi Luko Paljetak, crteži Ivan Lovrenčić (2002.), a u ponedjeljak 20. svibnja u Knjižnici ćemo, uz oproštaj od dragoga nam akademika, predstaviti i posljednju objavljenu knjigu Luka Paljetka pod nazivom Kajkavske pjesme posvećene Dragutinu Domjaniću, također popraćene Lovrenčićevim crtežima (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2024.).
Paljetak je autor čiji opus nije nikoga zaobišao. Brojni su naraštaji odrasli uz njegove zbirke. Često je isticao kako nema banalne stvari o kojoj se ne bi moglo književno pripovijedati i pjesnički pisati. Smrti se, kako je u više navrata u razgovorima spominjao, nije bojao. Najbitnije mu je bilo ono unutarnje vrijeme, ne izvanjsko, ona svagdašnjica koje teče od danas do sutra i ne da se zaustaviti. Često je govorio o ljubavi koja je pokretač svega, a jednom je prilikom izjavio: „Bez ljubavi čovjek bi bio vrlo malo biće, ne bi znao procijeniti samoga sebe. Samo u ljubavi možemo spoznati tko smo.“
SONET O ZALAŽENJU SUNCA
Na tvojoj kosi sunce zalazi, i kad više
diglo se ne bi iz te klopke u koju pada,
u očima bi tvojim ostalo sve to, tiše
mogao tad bih tvorcu, ako bi koji kada
pojavio se opet, opisati tu sliku
i napraviti nacrt te raskoši što blista
na tebi, mogao bih, unatoč drskom triku
anđela palih, znaš ih, učiniti da ista
svjetlost se opet javi, i zato mirna budi
dok promatram te, tiho čitaj, polako ručaj
ta bespomoćna slova kao i drugi ljudi,
ja radim vrlo važan posao, ja ti kažem,
svaki komadić sjaja rasutog toga slažem
svuda po sebi, slažem pomno, za svaki slučaj –
ustrebat može Tvorcu
(Iz zbirke Soneti i druge zatvorene forme, 1983.)
Izvor: NSK