Točka se piše:

a) na kraju izjavne rečenice:

• Ove je godine rano pao snijeg.
• Danas nemamo sastanak.
• Ako me vidiš, javi se.

b) iza rednih brojeva napisanih arapskim i rimskim brojkama:

• Završila sam 2. razred.
• Rođen je 6. XI. 1989. godine.
• Petar Krešimir IV. jedan je od najslavnijih hrvatskih vladara.

c) na kraju uspravnoga nabrajanja:

Danas kupi:

– kruh

– mineralnu vodu

– glatko brašno

– prašak za pecivo

– pet jaja.

d) iza većine kratica: br., dr. sc., i sl., itd., npr., prof., tj.

e) iza primjera koji je izjavna rečenica u rečenici koja ga objašnjava: U rečenicama Marko jede jabuku., Učitelji su ga pohvalili. i Brod je potopljen. subjekti su imenice Marko, učitelji i brod.

f) ispred drugih pravopisnih znakova:

• Sretna 2013.!
• U vrijeme rata (1991. – 1995.) sve je bilo drukčije.
• Upisala se na studij 2005./2006., a diplomirala je 2009./2010.
• Možeš li doći do 15.?

Rečenica Možeš li doći do 15? odnosi se na 15 sati, a rečenica Možeš li doći do 15.? odnosi se na 15. dan u mjesecu. U izjavnoj se rečenici ta dvoznačnost može izbjeći dodatnim objašnjenjem: Dolazim do 15. u mjesecu., Dolazim do 15 sati.

g) iza naslova, podnaslova ili natpisa koji prethodi tekstu u istome redu (takav se naslov često piše i podebljanim slovima): Grad Zagreb. Grad Zagreb nalazi se podno Medvednice, a s njegove je južne strane rijeka Sava.

h) između podataka u pojedinim sustavima pisanja bibliografskih jedinica: Vukojević, Luka. 2009. Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.

Točka se ne piše:

a) iza naslova:

• Bolja polovica hrabrosti
• Zlatarovo zlato
• Ne mogu šutjeti

b) iza potpisa na kraju pisma ili dopisa:

Srdačno

Ivan Horvat

c) u decimalnim brojevima: Normalna je temperatura ljudskoga tijela 36,6 °C.

d) između mjesta stotice i tisućice (kad je broj 10 000 ili veći), stotisućice i milijuna itd.: 10 000, 859 343 286

U financijskome poslovanju dopušteno je na mjestu bjeline pisati i točke: 10.000, 859.343.286.

e) iza navoda u upravnome govoru na kraju rečenice:

• Upitao je: „Koliko je sati?”
• Uzviknuo je: „Pazi!”
• Rekao je: „Hvala.”
• Tolstoj je napisao: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.”

f) uz drugu točku:

• Slušali smo Beethovena, Schuberta, Liszta i dr.
• Posljednji sam je put vidio 1998., a nisam ništa čuo o njoj sve do 2004.

g) na kraju upitne ili usklične rečenice ili trotočke kao znaka nezavršene rečenice:

• Kad si se danas probudila?
• Baš sam se najela!
• Nismo se vidjeli još od...

h) iza godine i stranice pri navođenju bibliografskoga podatka u tekstu: (Silić i Pranjković 2005: 97).